Vrboska, gradić i luka na sjevernoj obali otoka Hvara, nalazi se u slikovitoj, dubokoj uvali, okruženoj vinogradima, maslinicima i borovom šumom. Mjesto je to duge ribarske tradicije pa ima i Ribarski muzej. Jedinstveni je spomenik monumentalna crkva-tvrđava, s čijeg krova puca prekrasan pogled na okolicu i na morsku pučinu. Raznovrsan smještaj – hoteli, apartmani, kampovi, kvalitetna ugostiteljska ponuda, te mogućnost za sport i rekreaciju dovode u Vrbosku brojne stalne goste. U turističkoj sezoni organiziraju se kulturne i zabavne priredbe. Vrboska, grad i luka u uskom i duboko usječenom zaljevu na središnjem dijelu sjeverne obale otoka Hvara. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, ribarstvo, prerada ribe i turizam. Uvala je okružena borovom šumom. Na lokalnoj je prometnici, odvojku od regionalne prometnice. Osnovali su je u XV st. stanovnici Vrbanja. Mjesto se dijeli na istočni dio – Pjace i na zapadni – Padvu. Uz izrazito primorsku pučku arhitekturu ima nekoliko građanskih kuća iz doba gotike, renesanse i baroka. Usred naselja je oko 1580. sagrađena crkva-tvrđava sv. Marije, jedan od rijetkih spomenika takve vrste u Dalmaciji. – Župna crkva sv. Lovrijenca građena je u XVI st., a današnji oblik dobila je u baroku. Na glavnom oltaru nalazi se poliptih Paola Veronesea slikan između 1571.-79., a na desnome bočnom oltaru je slika Gospe od Ružarija, djelo Leandra Bassana. U crkvi je zbirka slika XVII.-XX. st. S istočne je strane naselja crkvica sv. Petra iz 1469.; kip sveca s pročelja, rad renesansnoga majstora iz kruga Nikole Firentinca, prenesen je u župnu crkvu. Vrboska, Mala Venecija No iako najmanja, Vrboska je blago Hvara. Nastala u 15. stoljeću, zbog svojih malih mostića kojima je povezana, nosi naziv “Mala Venecija”. Vrboska je poznata po svojim prekrasnim plažama u svojoj neposrednoj blizini – Maslenica, Soline, Uvala Rapa, Paklena i mali otočić Zečevo. Vrboska je turističko mjesto i lučica na središnjem dijelu sjeverne obale otoka Hvara. Smještena u slikovitoj, dubokoj uvali, okruženoj vinogradima, maslinicima i borovom šumom, Vrboska nudi sve potrebno za miran obiteljski odmor. Gospodarska je osnova uzgoj voća, maslina i smokava, vinogradarstvu te ribarstvo i turizam.
[slideshow gallery_id="4"] |
O otoku Hvaru
Otok Hvar je najsunčaniji hrvatski otok i na mnogim top listama svjetskih turističkih časopisa svrstan je među deset najljepših otoka na svijetu. Ugodna klima s mnogo sunca, čisti zrak, kristalno i bistro more, bujna suptropska vegetacija, njegovani vinogradi i maslinici, te bogata povijest čine ga jedinstvenom turističkom destinacijom. Cijela Dalmacija ima mediteranska prirodna i klimatska obilježja s dugim toplim ljetima i kratkim blagim zimama. Prosječna ljetna temperatura zraka je oko 26 ºC, a zimska oko 7 ºC. Srednja godišnja temperatura je 17,3 ºC. Grad i otok Hvar najsunčaniji su u Republici Hrvatskoj s 2718 sunčanih sati godišnje. Topla ljeta i blage zime razlog su zbog kojeg je Hvar i atraktivno mjesto za liječilišni turizam. Hvar, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; 299,6 km2 (dug 67,5 km, najveća širina 10,5 km); 11 459 stan. Pred zapadnim dijelom južne obale Hvara su Pakleni otoci, a pred srednjim otok Šćedro. Po sredini Hvara pruža se bilo s najvišim vrhom Sveti Nikola (628 m); sjeverno od njega je plodno Velo polje. Sjeverna obala otoka, s velikim Starigradskim zaljevom i nizom uvala, mnogo je razvedenija od južne. Otok se odlikuje blagom mediteranskom klimom. Temperatura zraka tijekom zimskih mjeseci iznosi 9,1 °C, prosječna temperatura zraka tijekom siječnja 8,4 °C, a u srpnju 24,8 °C. Hvar ima dugu insolaciju (2718 sati godišnje). Snijeg rijetko pada; siječanj ima u 10 godina prosječno pet snježnih dana, a veljača tri. Šumski pokrov, koji je u prošlosti obuhvaćao gotovo čitav otok, iskrčen je u dolomitnim udolinama i flišnom području pogodnom za poljodjelstvo. Uz goli kamenjar mjestimice ima makije i gariga; u nižim područjima raste česvina, alepski bor i dr. Površinskih vodenih tokova na otoku nema; na kontaktu dolomita i flišnih lapora izbijaju manji izvori. Jedini veći izvor je kraj Jelse, odakle ide vodovod do grada Hvara. Najveći broj naselja razvio se oko Velog polja; veća naselja leže uz obalu (Hvar, Stari Grad, Jelsa, Vrboska). Gospodarska je osnova turizam, poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, te posebno sadnja ružmarina i lavande; ribolov je dopunsko zanimanje poljoprivrednog stanovništva. Turizam je osobito razvijen u gradu Hvaru i u Jelsi; moderne marine izgrađene su u Vrboskoj i na Paklenim otocima. Veća naselja na otoku spojena su regionalnom prometnicom (Hvar-Stari Grad-Jelsa- Bogomolje-Sućuraj). Trajektna veza preko Hvara, Sućuraja i Staroga Grada. Hvar je naseljen već u pretpovijesno doba (spilje Grapčeva i Pokrivenik, s obojenom keramikom). Poslije su otok naselili Iliri, koji su se na početku IV. st. sukobili s Grcima, kad su počeli kolonizirati otok. Ilirima pripadaju brojne gomile na otoku. Hvar je, uz Korčulu i Vis, primio grčke naseljenike, ali je jedini imao jonsku naseobinu (Pharos, danas Stari Grad). Od stare kolonije sačuvali su se dijelom zidovi, grobovi s keramikom apulskog podrijetla i brojni natpisi. Poslije se Hvar ističe u rimsko – ilirskim borbama, kad mu upravljači (Demetrije Hvaranin) nastoje sačuvati samostalnost. U rimsko doba gubi nekadašnje značenje. Nakon propasti Rimskog Carstva Hvar je, zajedno s čitavom Dalmacijom, došao pod bizantsku vlast. U VII st. potpao je pod vlast Neretljana, s kojima je u XI. st. ušao u sastav Kraljevine Hrvatske, a u idućim stoljećima priznaje suverenitet hrvatsko-ugarskoga vladara, bosanskoga kralja Tvrtka, splitskoga hercega Hrvoja, Dubrovačke Republike, Mletaka (1278. -1797., uz prekid 1358.-1420.), Francuske i Austrije, a poslije I svjetskog rata s ostalom Dalmacijom ušao je u sastav Hrvatske. U XVI. i XVII. st. Hvar je istaknuto središte hrvatske književnosti (Petar Hektorović, Hanibal Lucić). Grad Hvar i drugi gradovi i naselja na otoku imaju brojne spomenike arhitekture i likovne umjetnosti koji svjedoče o bogatim umjetničkim tradicijama otoka, gospodarskom prosperitetu njegovih stanovnika i o vezama koje je održavao s umjetničkim i kulturnim žarištima prošlih stoljeća.
